Istrajati do kraja — Biblijska studija KJV s Strongovim brojevima

(Moje osobne misli — primijetite kako se često spominje riječ SVAKODNEVNO. Oni su ustrajali svakodnevno. Lomili su hljeb od kuće do kuće. Poticali su jedni druge svakodnevno. Ovo nije religija jednog sata u nedjelju i jednog sata sredinom tjedna — mjesto zagrijano dvaput, a ostatak života vlastit. Prva Crkva je to živjela svaki dan, zajedno, i Gospodin im je svakodnevno dodavao one koji su se spasavali. Vjera odgođena do slijedećeg okupljanja jest vjera koja se otvrdnjuje prijevarom grijeha. On ne traži posjetu. On traži život.)

(Moje osobne misli — primijetite što Gospodin čini s mlakima. Ne samo hladnima, nego i mlakima — onima koji imaju taman toliko vjere da im bude ugodno, a ne dovoljno da budu živi — takve će izbljuvati iz usta svojih. Ostati sjedinjen s Njim ne znači visjeti na nitici, topao u nedjelju a hladan cijeli tjedan. To znači gorjeti. Bolje vruć, kaže On, ili čak hladan, nego to sredinje stanje koje Mu se gadi. Ostani u Njemu, i pusti Ga da te održava u plamenu do kraja.)

(Moje osobne misli — dijete u Kristu može posegnuti za plamenom čak i nakon što je Otac rekao ne. To je posrtaj djeteta koje još uči, i Otac to zna. Odrastao sin ili kći trebali bi znati bolje. Ali evo milosti u tome: čak i kad griješimo, nismo odbačeni. Imamo Zagovornika — Isusa Krista pravednika — koji je uvijek živ i uvijek govori Ocu u našu korist. Zato ustajemo ponovno. Pravednik sedam puta pada i ponovno ustaje. Ispitujemo sebe, priznajemo što smo učinili, okrećemo se od toga i vraćamo se poslu našeg Oca, ostavljajući prošlost iza sebe — jer Bog je već uklonio naše grijehe koliko je istok daleko od zapada, i On ih se više ne sjeća. Ali ne pretvarajte ovu milost u izgovor. Ezekiel daje drugu stranu: pravednik koji se odvrati od svoje pravednosti i umre u svom grijehu neće biti spašen pravednošću koju je nekoć imao. Petar pokazuje istu sliku u Novom zavjetu, i citira staru poslovicu da to učini: pas koji se vraća svojoj bljuvotini, opranа svinja koja se vraća u blato — netko tko je pobjegao od prljavštine svijeta upoznavši Gospodina, a zatim se vratio u nju, na kraju gore nego na početku. A Isus kaže onima koji su činili zlo u Njegovo ime: "Nikad vas nisam poznavao." Sada držite obje oštrice ovoga mača, i ne otupite ni jednu. Gospodin kaže da nitko ne može istrgnuti Njegove ovce iz Njegove ruke — nijedan neprijatelj, nijedna sila, nijedan čovjek. Ta sigurnost je stvarna, i to je Njegov stisak koji drži, ne naš. Ali pogledajte kako On opisuje te ovce: one čuju Njegov glas, i slijede Ga. Riječ nikada ne prikazuje ovcu istrgnutu iz Njegove ruke; ona prikazuje opranu koja se okreće i vraća hodajući natrag u blato, po svojoj vlastitoj volji. Pismo drži oboje ovoga — ruku koja se ne može slomiti, i upozorenje da se ne okrenemo — i ne stapa ih u jednu jednostavnu formulu, pa ni mi to nećemo. Ne očajavajte kad padnete: Zagovornik je stvaran, i put kući je otvoren. Ne pretpostavljajte da se možete slobodno vratiti natrag: upozorenje je također stvarno. Padnite, ali ustanite. Ustanite, i izdržite do kraja.)

(Moje osobne misli — dobro to zapamtite: ako se ono što mi vjerujemo ne slaže s onim što su glasnici propovijedali, onda smo MI u krivu, a ne oni. Oni su Ga vidjeli, i čuli Ga, i bili su poslani od Njega. Tko sluša Boga, sluša njih. Staviti nekog učitelja iznad apostola znači slušati duha zablude.)

(Moje osobne misli — čak i u dane samih apostola, ljudi su se ušuljali i izopačili nauk. Koliko li tek u naše vrijeme, kada je toliko toga što se naučava novo, nema korijena u staroj riječi i ne rukuje se ispravno. Nešto nije istinito zato što mnogi ljudi u to vjeruju, niti zato što je staro u ustima ljudi. Istinito je jedino ako se slaže s onim što su glasnici predali.)

(Moje osobne misli — i ovo je upravo taj čas: ljudi koji neće podnijeti zdravo učenje, nego okupljaju sebi učitelje po mnoštvu — koliko god ih treba da im zagolica uši, i kažu im ono što žele čuti. Čovjek može sagraditi cijelu kuću učitelja, svaki se s njim slaže, i svaki je u krivu. Istina nikada nije bila dokazana većinom, nikada nije postala istinita brojem onih koji je vjeruju, i nikada se nije savijala da ugodi uhu. Odvrati se od istine, i bit ćeš okrenut — riječ to kaže — k basnama.)

(Moje osobne misli — nismo slobodni birati i odabirati između Božjih riječi, zadržavajući lake, a ostavljajući teške. Čovjek živi od SVAKE riječi. Dodati joj nešto, ili oduzeti od nje, znači biti proglašen lažljivcem pred Bogom koji ju je izgovorio.)

(Moje osobne misli — evo kamena na koji mnogi ljudi oslanjaju cijeli svoj argument: kažu da je pokajani razbojnik bio spašen, a nikada nije bio kršten; dakle, krštenje nije nužno. Odvagnimo to sada u svjetlu riječi i pogledajmo na čemu to zapravo počiva.)

(Moje osobne misli — sada odvaži razbojnika u ovom svjetlu. Riječ nijednom ne kaže da nije bio kršten. To je nešto što ljudi pretpostavljaju, a zatim na vlastitoj pretpostavci grade cijelo učenje. Ali poslušaj što riječ DOISTA kaže: Jeruzalem, i SVA Judeja, i sav kraj oko Jordana izlazili su i krstili se, ispovijedajući svoje grijehe. Obični ljudi i carinici su se krstili. Bludnice su vjerovale. Samo su farizeji i zakonoznanci odbili, i nisu bili kršteni. Razbojnik nije bio farizej — bio je jedan od naroda, zločinac, upravo onakav kakvi su se gomilali na Ivanovo krštenje pokajanja. I na križu je učinio upravo ono za što je krštenje bilo namijenjeno: ispovjedio je svoj grijeh — dobivamo ono što naša djela zaslužuju. Tome dodaj činjenicu da su Gospodinovi vlastiti učenici krstili još više ljudi nego Ivan, po cijeloj toj zemlji, tijekom više od tri godine. Dakle, istina je suprotna od izgovora: riječ nas ne vodi razbojniku koji nikada nije bio kršten, nego onome koji je gotovo sigurno BIO kršten zajedno s ostalima. Oni koji se oslanjaju na njega oslonili su se na čovjeka koji je već bio opran.)

(Moje osobne misli — i pretpostavimo najgore, da uopće nije bio kršten: čak i tada on nije pravilo za tebe. Umro je prije nego što je stupio na snagu novi savez. Oporuka nema snagu dok je onaj tko ju je sastavio još živ, a GOSPODIN tada još nije umro. Stoga je razbojnik bio primljen na način na koji su ljudi bili primani u stara vremena, prije nego što su ikada otvorena vrata ovoga novog saveza. A on je bio pribijen na križ, za ruke i noge, i nije mogao sići da bi se krstio. Bog od čovjeka zahtijeva poslušnost u onome što je u njegovoj moći učiniti. Ono što umirući čovjek NIJE mogao učiniti nije izgovor za živog čovjeka koji MOŽE. Ti nisi pribijen na križ; ti možeš biti poslušan.)

(Moje osobne misli — dakle, cijela isprika visi o pretpostavci koju riječ nikada ne izriče. Ona se protivi jasnom svjedočanstvu koje riječ doista daje. To je kuća sagrađena na pijesku, i njezin pad bit će velik. Ali zapovijed stoji na stijeni, i nije se pomaknula: pokajte se, i krstite se, svaki od vas.)

(Moje osobne misli — ipak i ovo čuj s poštovanjem, a ne s nemarnom pretpostavkom da već sve razumiješ. Mnogi su pretpostavljali, i pogriješili. A mi koji vam donosimo ove riječi ne tvrdimo da znamo sve. Mi smo još učenici, spremni biti ispravljeni riječju i onima koji su poslani. No ne usuđujemo se mijenjati ono što su glasnici jasno rekli. Zato sami ispitajte: ako smo pogriješili, neka nas riječ ispravi. Ali pazite da ne budete zavedeni slušajući glasove ljudi iznad glasa apostola Janjetova. Promatramo ovo pitanje s takvom pomnošću kao jedan primjer kako još uvijek možete vjerovati nešto čak i kad se čini da Biblija, na površini, snažno gura u suprotnom smjeru. Moramo pravilno raščlanjivati riječ: ne smijemo joj ništa dodati, i ne smijemo joj ništa oduzeti.)